Koliko vidim, autor ove priče se izgubio negde 2013-te.
Šteta.
Razlog?
Pa možda je to što je bilo toliko oportunih komentara. Žena sa 60 i nije toliko stara, tako da ne vidim razloga za onoliko zelenih smajlića. No dobro, svako ima pravo da misli šta hoće. Ko nije probao, ne može suditi o tome, kao što ne može da kaže da mu se neko jelo ne sviđa, a da ga nije probao.
Naleteh na ovu priču ponovo, verovatno da je neko dao komentar pa je izvukao iz naftalina. Osim par sitnih nelogičnosti u opisima, sve ostalo je na mestu.
Definitivno priča je dobra, istinita ili ne. Da se ne ponavljam već rečenim u nekim ranijim i raznim komentarima, a odnosi se na neka prošla vremena kada je sve to bilo uobičajeno i normalno. Momak koji stiče iskustvo, shvata prave vrednosti suživota s nekom osobom, sasvim normalno reaguje u nastavku svog života.
Lažni morali kojima su nas zasipali, a mi takođe to radimo svojoj deci, su nas i doveli do raznoraznih izopačenosti koje danas preovladavaju svetom.
Jedan od primera nelogičnosti je priča koju sam (ovde) pročitao je o odlasku porodice na nudističku plažu. Na stranu dalji razvoj tematike i priče, nelogično mi je to da su roditelji naturisti (nudisti) punih 15 godina, a tek tada povedu svog sina na letovanje s njima. A šta su radili svo to prošlo vreme i gde je to dete do tada odlazilo preko leta?
A sve u smislu: nemoj, sramota je.
Šta?
Goli i sami smo se rodili, takvi ćemo i umreti. Život je suviše kratak da bi se proćerdao na laži, dogme i slične gluposti.
Eto bar ja toliko i tako!