Sanin grijeh

Odrasla je u staroj kući pored rijeke, u mirnom obiteljskom okruženju. Tata je bio ugledni službenik u doba komunizma, srcem je vjerovao u bratstvo i jedinstvo, u zemlju koja će biti „i moja i tvoja i njegova, sinko, eto baš tako treba biti“, govorio je. A onda su ga dešavanja devedesetih godina iznenadila gotovo jednako koliko su ga iznenadili dojučerašnji prijatelji, susjedi, drugovi iz Komunističke partije koji su preko noći prelazili u nacionalističke stranke. On nije, tvrdoglavo je ostao vjeran njegovim životnim načelima. Kada su ratovi konačno prestali, isti oni koji su se kleli u Titu i komunizam osvanuli su na rukovodećim pozicijama, propagirali su nacionalizam, svijest o tome da su oni bolji od onih drugih. Dojučerašnji obični radnici odjednom su postajali vlasnici ogromnih vila, skupih automobila. „Nemoj, sinko, nije to pošteno, doći će i njima glave“, govorio je i odlazio na posao svakog jutra, isti posao domara u školi koji je radio i prije rata.

Sana je bila njegovo najdraže dijete, kćerka koju je vodio sa sobom slobodnim danima na pecanje, učio je igrati domine i usadio joj moralne vrijednosti još dok je bila djevojčica. Bio je pošten, njen tata, čestiti komunista kojem nije smetalo da mama djecu uči njenoj religiji, dok ih je on učio poštenju, poštovanju, učio ih da trebaju čuvati obraz ispred svega. Sana je bila prava tatina kćerka, prvo je pročitala „Kapital“, pa onda religijsku knjigu koju je njena mama čuvala u komodi, odvojenu od tatine marksističke literature. Sana je odrastala uz domaće životinje u dvorištu, još od malena je znala da želi biti veterinarka. Završila je gimnaziju sa odličnim uspjehom, primjerenim vladanjem. Imala je kraće veze, nikada ništa ozbiljno. Sana je bila željna znanja, uspjeha, njoj nije bilo stalo do trivijalnih životnih užitaka. Bila je primljena na Veterinarski fakultet u dalekom Sarajevu, već se bližio septembar i početak njenog školovanja. Tata je bio ponosan na kćerku koja će ostvariti njene snove, pobjeći iz provincije koja ju je gušila. Gušila je i njega, svakim danom sve više. Gušili su ga licemjerni političari koji obećavaju pred izbore kule i gradove, a nude praznu maglu. Gušili su ga ratni profiteri, dojučerašnji sitni kriminalci koji su sada sebe nazivali biznismenima i gospodom. Tako je jednog dana krenuo na posao, ali nikada tamo nije stigao.

Snovi su jedno, a život je nešto sasvim drugačije, shvatila je Sana sa njenih nepunih devetnaest godina. Suzama koje je prolila za tatom kojeg je obožavala pridružile su se suze koje je prolila za budućnošću koja joj je iskliznula iz ruke. Veterinarski fakultet ostat će za nju nedostižan san, jer mama sa njenom platom nije mogla finansirati Sanin studij i školovanje mlađeg sina i kćerke.

Sana nije bila djevojka koja se predaje. Tata joj je uvijek govorio da joj nije bez razloga dao ime po rijeci, istoj onoj rijeci po kojoj je i njen grad nosio ime. Sana je bila blaga i nježna, nadasve lijepa, ljudi su je voljeli, divili joj se. Sana je znala biti hirovita, nestalna, u trenu je mogla od mirne rijeke postati nemirni vrtlog koji plaši i one najhrabrije. Dvije strane medalje, dva lica jedne djevojke koju život nije mazio. Situacija doma bila je teška, sestra je bila treći razred srednje škole i čekala ju je ista sudbina kao i Sanu, nije bilo novca za njen studij. Ona to nije mogla razumjeti, uvijek su u kući bile svađe zašto nema skupi mobitel, zašto ne može dobiti markiranu odjeću, zašto neće ići na maturalno putovanje. Brat je išao u šesti razred osnovne škole, bio je to drag dječak koji nikako nije mogao preboljeti gubitak oca. Mama je polako kopnila, sa nekih četrdesetak godina izgledala je mnogo starije. Ispijena, blijeda, kratke kose, bila je tek sjena nekadašnje ljepotice koja je od svih muškaraca u gradu izabrala deset godina starijeg školskog domara. Zato je Sana naslijedila njenu ljepotu. Krupne plavozelene oči, oči rijeke Sane, duga crna kosa, duge noge i krupna, čvrsta guza, bilo je to dovoljno da je svi muškarci posmatraju pohotnim pogledom. A ona je bila nevina.

Gotovo godinu dana nakon tatine smrti, i dalje je tražila posao. Nije odustajala, poslala je prijavu na ko zna koliko konkursa i svaki put dobivala je odbijenicu, uz obrazloženja koja su bivala sve besmislenija. U njenom malom gradu, za poštenu djevojku bez ikakve veze nije bilo posla.

Jednom prilikom je iz Zavoda za zapošljavanje izašla uplakana. Drska službenica nije joj rekla ništa novo, a situacija doma bila je teška. Mami je već dva mjeseca kasnila plaća i bili su u teškoj situaciji. Više nije bila stvar luksuza, a za njih je luksuz postao čak i obični sok kupljen u prodavnici. Sada se bukvalno radilo o preživljavanju.

Sana je na izlazu susrela uspješnog biznismena, vlasnika niza sportskih kladionica i najvećeg noćnog kluba u gradu. Ljubazno joj je ponudio da dođe na razgovor kod njega, pa će možda naći neki posao za nju. Ona je pristala doći istog dana, suviše umorna i tužna da bi trezveno razmišljala. Biznismen, debeljuškast muškarac u ranim tridesetim godinama, član moćne političke stranke, otvoreno joj je rekao da je čeka radno mjesto ako bude spremna na određene ustupke. Rekao je baš tako, određene ustupke. Pogledala ga je kroz suze, pitajući se da li je dobro razumjela. Dao joj je vremena da razmisli, rekao da joj je na raspolaganju i da je šteta da tako lijepa djevojka sjedi besposlena doma.

Sana nije odgojena tako. Dobro se sjećala svih lekcija koje joj je tata usadio dok je još bila djevojčica. Sjećala se svih lekcija koje joj je mama usadila u dugim noćima, pričajući joj priče o ljudima koji su bili pošteni i Bog im je pomogao i ljudima koji su bili nepošteni i čekala ih je kazna. Ali, njenog tate više nije bilo. Njenom bratu i sestri ništa nije značilo to što će ljudi poput biznismena poslije smrti možda biti kažnjeni zbog njihovih grijeha.

Sana je već narednog dana donijela odluku. Nepoštenu, nemoralnu odluku, jedinu moguću u tom trenutku. Otišla je u ured biznismena u kafiću, tiho i posramljeno rekla da pristaje na njegov prijedlog. Rekao joj je gdje ga treba čekati iste večeri, naredio joj kako mora izgledati. Sana je rekla mami da ide prespavati kod prijateljice, zatim se dugo tuširala da bi bila sasvim izdepilirana, kako je to biznismen tražio. Vezala je dugu kosu u pletenicu, obukla ljetnu žutu haljinu i čekala ga u mraku na magistrali. Prošla su dva kamiona, jedan od njih joj je svirao. Sramila se situacije u koju se dovela, ali je istovremeno vjerovala da to čini za bolju budućnost njene obitelji. Pored nje se zaustavio novi audi, biznismen je otvorio zadnja vrata i rekao joj da uđe. Uplašeno je primjetila da je tu i njegov vozač, mislila je da će sve ostati između njih dvoje. U gradu poput njenog, svi se poznaju na ovaj ili onaj način, pa je i ona znala vozača površno.

- Ne budi smiješna, on je naučen da ništa ne vidi i ne čuje.
- Ali ipak, mislila sam da...
- Nemaš ti što misliti, kurvo jedna!

Već je osjećala kako joj se suze skupljaju u očima. Srećom, nije imala maskaru koja bi se razmazala, šminka je za njenu obitelj bila luksuz i nešto bespotrebno. Biznismen je stavio njegovu ruku na njeno koljeno i počeo je pomjerati prema gore. Zavukao ju je ispod haljine i napipao gaćice. Sana se ukočila od straha i refleksno pokušala skloniti njegovu ruku.

- Budi mirna – rekao je i nastavio rukom ispod njenih gaćica. Nikada je nijedan muškarac nije dodirnuo tamo gdje je njegova ruka došla. Pokušao je gurnuti prst u nju, a ona je uplašeno vrisnula.
- Molim Vas, čekajte, ja nisam... Nikada nisam... Molim Vas... – preklinjala ga je kroz suze.
- Ti si djevica? Biće ovo uzbudljivije nego što sam mislio – nasmijao se pokvareno.

Naredio je vozaču da vozi prema staroj kući. Izvukao je ruku i pomirisao. Zatim ju je natjerao da otvori usta i oliže njegove prste. Plakala je, ali ga nije smjela odbiti. Naposlijetku se automobil zaustavio i on ju je povukao napolje. Vozač je išao ispred njih, otključao vrata i uključio svjetlo u kući. Zatim je nestao i ostavio ih same.

- Skini se, kurvo – vrisnuo je na nju biznismen. Odmahnula je glavom, nesposobna da govori. Prišao joj je, u očima mu je mogla čitati glad, životinjsku, surovu glad. Svukao joj je haljinu, a ona je refleksno ruke stavila preko grudi. Kada je pokušao otkopčati njen grudnjak, istrgnula se i pobjegla na drugi kraj sobe. Drhtala je cijelim tijelom. Posmatrala ga je kako joj se približava, a iza nje je bio samo zid, nije imala kamo pobjeći. Povukao ju je za kosu i snažno ošamario. Strgnuo joj je grudnjak, te je ostala samo u gaćicama ispred njega. On je još uvijek bio u odijelu, jeftin čovjek u skupom odijelu. Bilo joj je zlo od jakog parfema koji je imao, okrenula je glavu da ga ne gleda dok je on stiskao rukama njene nježne grudi. Skidao se tu ispred nje, a ona ga je posmatrala sa gađenjem. Nije željela biti tu, u rukama pokvarenog muškarca koji je bio spreman iskoristiti njenu bezizlaznu situaciju. Ali, sada je već bilo kasno da pobjegne. Sama se dovela tu, sama je izašla iz njene kuće i došla do ceste gdje ga je čekala. Sama je to učinila i morala je sada snositi posljedice.

Svukao se u potpunosti i stajao ispred nje. Kurac mu je bio podignut, pa ju je samo gurnuo na krevet i jednim potezom joj skinuo gaćice. Legao je preko nje, njegova težina ju je gušila. Raširio joj je noge, a ona se samo prepustila, zatvorila je oči i pretvarala se da se ne nalazi u toj sobi sa njim u krevetu. Raširio joj je noge i osjetila je njegov kurac kako se trlja od nju. Tijelo joj je bilo ukočeno od straha pred nepoznatim. Kada je osjetila kako gura kurac u nju, zavrištala je i pokušala ga odgurnuti. Ošamario ju je i rekao joj da šuti, a njene ruke je podigao iznad glave i držao je nemoćnom. Kurac mu nije bio pretjerano velik, ali je ona bila suha i nepripremljena. I bila je nevina, osjetila je kako tanka opna bespovratno nestaje kada se snažno zabio u nju. Opet je zavrištala i nije mogla prestati vrištati.

- Ne, molim Vas, ne mogu, boli me, boli me, molim Vas, boli...

Govorila je uzalud. Ruke joj je i dalje držao stegnute iznad glave, njegovo tijelo ju je pritiskalo i gušilo. A njegov kurac je ulazio sve dublje u nju, osjećala je kako ju je raširio. Jebao ju je nemilosrdno, nije imao obzira za činjenicu da joj je prvi, da nikada prije to nije učinila. Jebao ju je kao kurvu, jer je ona za njega i bila samo kurva. Jebao ju je zbog njegovog zadovoljstva, ne obazirući se na njene krike i preklinjanja. I onda više nije imala snage ni da se otima ni da ga preklinje. Samo je ležala, mrtvog pogleda, trpila njegove bolne nasrtaje, izgubljena u vremenu i prostoru. Nije osjetila ni da je svršio, duboko u njoj je istresao sjeme, dahćući kao zvijer. I bio je zvijer, ništa drugo no zvijer koja zadovoljava primarne instikte bez imalo obzira i morala.

Kada je izvadio kurac, bio je ljepljiv od sperme i krvi. Natjerao ju je da otvori usta i gurnuo ga unutra. Sana ni toga nije bila svjesna, tek je mehanički otvorila usta i pustila da gura njegov kurac unutra. A njega je to palilo, palila ga je apsolutna bespomoćnost njegove žrtve. Počeo ju je jebati u usta, gurati joj kurac i smijati se dok je ona kašljala, pokušavala uhvatiti zrak. Nije bila svjesna koliko dugo traje njegovo iživljavanje, ali mu je kurac opet bio u punoj snazi. Izvadio ga je iz njenih usta i ponovo legao preko nje. Dolje je bila ranjena, krvarila je, ali njemu to kao da nije smetalo. Mislila je da će se onesvijestiti od boli kada je ponovo gurnuo kurac u nju. Ovaj put joj je podigao noge, savio ih u koljenima i imao je bolji pristup. Ulazio je dublje u nju, usput je vukao za grudi i udarao. Drugi put je svršio po njenom trbuhu i grudima i izvalio se na krevet pored nje.

Sana nije imala snage da ustane, ali nije mogla ni ostati duže u toj prostoriji. Polako se podigla, sa gađenjem posmatrajući njeno tijelo okupano spermom, butine umrljane krvlju. Nije se mogla natjerati da mu se obrati, pa je u tišini potražila gaćice, navukla ih susprežući bolni jecaj. Od grudnjaka nije ostalo mnogo. U nekim drugačijim okolnostima, žalila bi zbog toga jer je imala ukupno dva grudnjaka, sve više bio bi luksuz koji si nije mogla priuštiti. Njena žuta haljina takođe je bila na podu, pa ju je obukla, nakon što je unutrašnjom stranom obrisala tragove sa tijela. Onaj najveći, trag na duši, nikad neće obrisati.

Pomalo se uplašila kad je biznismen ustao sa kreveta. Uzeo je iz hlača novčanik, izvadio dvije novčanice i bacio joj ih. Pogled joj je letio između novčanica na podu i njega. Namjerno ih je bacio, kao što se psu baca hrana. U njenom životu nije bilo mjesta za ponos. Uzela je novčanice, posramljena zbog nje same i situacije u koju se dovela.

- To ti je da držiš jezik za zubima – rekao je biznismen.

Naredio joj je da ga za tri noći čeka na istom mjestu. Nije se smjela usprotiviti. Nije ništa progovorila, samo je izašla iz sobe i iz kuće. Jedva je hodala, osjećala je kako joj se niz butine sliva krv. Bilo je pola noći, nije se smjela vratiti doma u to vrijeme. U tišini je hodala prečicom do rijeke, spustila se na obalu gdje je kao djevojčica dolazila sa obitelji na izlet i na kupanje. Bila je vedra ljetna noć. Sjedila je na obali i posmatrala kako Sana teče ispred nje, mirna, tiha, ali nezaustavljiva. Sklupčala se na travu, još uvijek u ruci stežući one dvije papirne novčanice. Mislila je da bi najlakše bilo da nikada više ne ustane, da zaspi i nikad se ne probudi. A onda se sjetila njenog tate, sjetila se da joj je uvijek govorio da veliki ljudi mogu pasti, jednom, dvaput, stotinu puta, ali ono što ih čini velikim jeste to što nikad neće odustati. Tada je zaključila da ni ona neće odustati. Skupila je snage da dođe do vode, svukla je odjeću, oprala je od tragova i ostavila na pijesku. Zatim je i sama ušla u vodu. Nije se plašila riječnih nemani, ona je te večeri upoznala najveću zvijer od svih koje postoje, čovjeka.

-

Čekala ga je na istom mjestu. Opet je bio grub i opet ju je boljelo. Plakala je, malo. Ali njega su ljutile njene suze. Njoj nije bio cilj da ga naljuti. Zato je grizla usne da zanemari bol. Zatvarala je oči i zamišljala da je opet djevojčica koja se kupa na obali rijeke. Kasnije ju je tjerao da mu puši i ona je to činila, sa gađenjem koje je nastojala sakriti. Imala je cilj. Sana je bila pametna djevojka. Životne okolnosti dovele su je do toga da mora prodavati njeno tijelo da bi osigurala obitelji pristojan život. Da je odrasla u drugačijoj obitelji, ili da je barem njen tata poživio dovoljno dugo, ona bi studirala, obrazovanjem nastojala osigurati bolju budućnost. Prilika za obrazovanjem iskliznula joj je iz ruku, pa je ostalo samo tijelo. I htjela ga je iskoristiti na pravi način. Nije tražila više novca od biznismena. Bila je suviše pametna za takvo što. Preko noći, sjedeći pored rijeke, razradila je plan. Onako ranjena, povrijeđena, ponižena, bila je istovremeno svjesna da joj se otvorio novi put kroz život.

Viđala se sa njim u njegovoj staroj kući, jednom ili dvaput sedmično. Neprekidno je smišljala nove izgovore za mamu, koja nije previše zapitkivala, suviše umorna od života koji je iz nje cijedio snagu. Sani se i dalje gadio svaki pedalj njegovog tijela, ali je naučila prikriti svoje osjećaje. Postajala je sve vještija u pušenju. Čak je naučila kako glumiti tokom odnosa, pretvarati se da njegovi grubi nasrtaji donose nešto više od osjećaja tupe boli.

Htio ju je imati što češće uz sebe, pa ju je zaposlio u njegovom baru. Mama je bjesnila u početku, govorila da takvo mjesto nije za djevojku iz pristojne kuće. Sana je pobijedila na kraju, uz mnogo plača i mnogo prijekornih pogleda. Konačno se našla ondje gdje je otpočetka htjela biti. Naravno, nije imala pristup njegovoj kancelariji kada on nije bio tu. Ali, s vremenom je naučila raspored, čak je znala i šifru sefa. Jednom prilikom je ukrala ključeve i napravila kopiju.

Kada je ljeto prošlo, a ljudi iz dijaspore otišli natrag u svoje hladne domove širom kontinenta, u bar su dolazili samo lokalni ljudi. Bili su to klinci kojima je to bilo jedino takvo mjesto za izlaske. Međutim, u na spratu, u posebnim separeima, sastajali su se moćnici malog mjesta. Lokalni političari, općinski službenici, direktori škola, vlasnik gradskog prevoza i još nekoliko sličnih. Svima je bilo zajedničko da su bili do srži nepošteni, da su krali državnu imovinu i da im ništa nije bilo sveto.

- Trebam sklopiti važan ugovor sa općinom – rekao je jednom prilikom.
- Odlično, znaju oni koliko si ti uradio za ovaj grad – rekla je, nastojeći sakriti ironiju u glasu.
- Moji su već pristali, tu neće biti problema.
- Pa, zar ih negdje ima?
- Znaš onog, ne mogu se sad sjetiti imena, predsjednika odbora njihove stranke? E on je traži ouslugu u zamjenu za podršku mom projektu.
- Uslugu? Želi novac?
- Ne, jebe se njemu za novac, ima ga dovoljno.
- Pa, što onda hoće, a da mu ti možeš dati?
- Hoće tebe.
- Kako... Kako to misliš?
- Cijena mog ugovora je jedna noć sa tobom.

Sana ga je posmatrala bez riječi. Jebati se sa njim bila je jedna stvar. Uvijek je sebi govorila da ju je na to natjerala nužda. Međutim, sada to učiniti sa nekim drugim... Nije znala da li je spremna na to. No, on je zapravo nije ni pitao, samo ju je obavještavao. Bila je njegovo vlasništvo, jednako kao i klub u kojem je radila. 

Političar je bio stariji od biznismena, u ranim pedesetim godinama. Oženjen, dvoje djece, ugledan član zajednice. I bio je spreman dati podršku nelegalnoj izgradnji objekta pored rijeke samo zbog jedne noći sa kurvom. Jer, Sana je o sebi razmišljala kao o kurvi. Nije bila ništa bolja od žena koje su pored puta prodavale njihova tijela. I ona je činila isto, ali je njena prednost ležala u činjenici da ima samo jednog klijenta. Odnosno, od te večeri dvojicu.

Političar je bio sasvim drugačiji od biznismena. Dok je njenog redovnog ljubavnika palilo to da bude nasilan, da se ona osjeća bespomoćno pod njim, političar je htio drugačiji odnos. U hotelskoj sobi ju je dočekao samo u boksericama, na podu. Unaprijed je dobila uputstva, pa je znala što se traži od nje. Bila je u crnim kožnim čizmama, uskoj mini suknji i crnom korzetu. Na krevetu je pronašla lisice, bič i dildo. Sve vrijeme govorila je autoritativnim, hladnim tonom koji nije trpio primjedbe. Političar ju je slušao pokorno, ispričavao se ako bi pogriješio. Jecao je dok ga je bičevala i poslije svakog udarca tražio je još. Na kraju ju je preklinjao da ga jebe umjetnim dildom. Klečao je na koljenima na podu, ruke su mu bile vezane lisicama, a Sana je na njegovu analnu rupicu utrljala  lubrikant. Zatim je polako gurala dildo unutra, dok je političar jecao od bola i užitka. Ubrzavala je pokrete, pritom mu drkajući kurac. Svršio je glasno, a zatim klonulo pao na pod hotelske sobe. Sana je izvukla dildo i natjerala ga da ga oliže. Sve je to ponovila još dva puta u toku noći, po unaprijed dogovorenom scenariju. Kada je političar na kraju otišao, opet u njegovom poslovnom odijelu, nije ni slutio da je ostao materijalni dokaz njegove vanbračne avanture. Snimku je Sana sačuvala na sigurnom mjestu, zajedno sa mnogim dokumentima koje je ukrala iz biznismenovog ureda.

-

Na vjenčanju njene mlađe sestre, Sana je upoznala stomatologa. Bio je njenih godina, neki bliži rođak Saninog zeta. Njena sestra ih je upoznala želeći da se obje udaju u ugledne porodice. Stomatolog je radio sa ocem u privatnoj praksi, potjecao je iz ugledne tuzlanske porodice, ali ni njemu ni njegovim roditeljima nije smetalo to što je Sana dolazila iz drugačijeg okruženja. Naposlijetku, prihvatili su i njenu sestru. U to vrijeme, njena obitelj je već pet godina živjela u Tuzli, daleko od rodnog grada. Sestra je sa radošću dočekala preseljenje jer je dobila priliku upisati fakultet na tuzlanskom univerzitetu. Zvanično je to i bio razlog da se svi presele u drugi grad. Brat se brzo snašao u novoj školi i novom okruženju. Jedino je mami teško palo ostaviti sve iza sebe, ali znala je da nema izbora, budućnost njene djece bila je na prvom mjestu.

Sana je krila priču o tajnim snimcima seksa, ukradenim kompromitirajućim dokumentima i ucjeni kojom je konačno naplatila sve što je osjećala da joj duguje biznismen, a kasnije i političar i još neki kojima je prodavala njeno tijelo. Nije bilo lako, naravno, prijetili su smrću i njoj i cijeloj obitelji, ali nisu se mogli nositi sa njom. Sana je bila pametna, mnogo pametnija od tih bijednika koji su upravljali njenim gradom. Na kraju je postigla što je htjela, dobila je dovoljno novca da se sa obitelji preseli daleko i započne novi život. Otvorila je pekaru, njena mama je imala posao koji je znala dobro raditi i činilo se da sve ide bolje.

Osim što se Sana još uvijek budila noću, uplašena, osjećajući dah i dodir muškarca koji joj je uzeo nevinost, mladost, a kasnije i mogućnost da ikada ima dijete. Doduše, najlakše je bilo njega kriviti za sve. Nastojala je zanemariti činjenicu da je sama pristala na oba pobačaja, da se svjesno žrtvovala da bi naposlijetku postigla njen cilj. I kada joj je doktorica drugi put rekla da je došlo do komplikacija i da nikada neće moći imati dijete, Sana nije zaplakala. Njeno srce već je tada bilo dovoljno kameno i sposobno da sve podnese.

Stomatolog je bio drag i nježan prema njoj. Sa njim je Sana prvi put upoznala kako izgleda vođenje ljubavi sa nekim ko je cijeni i poštuje. Doživjela je prvi orgazam sa nekim muškarcem dok ju je lizao, polako, kao da je od stakla i razbit će je svaki nagli pokret. Osjećala je njegov jezik na unutrašnjoj strani butina, zatim se igrao jezikom sa njenim klitorisom dok je polako gurao prst u nju. U svemu je bio umjeren i nježan. Ulazio je u nju polako, kretao se u njoj pažljivo, neprekidno je ljubeći i milujući. Ponekad se pitala kako on uspijeva svršiti tako sporim tempom, jer bi njoj s vremenom postajalo naporno i dosadno. Kada je jednom prilikom pokušala da uzme njegov kurac u usta, on ju je zaustavio, govoreći da je ne želi ponižavati time.

Volio ju je, znala je to. I bio je spreman oženiti je, samo da je ona htjela reći da. Sana se pored njega osjećala prazno, a sve što je htjela jeste da bude žena, sve ono što nikada prije nije mogla. Njena sestra, koja ih je upoznala, bila je šokirana prekidom i u ljutnji joj je rekla da će na kraju ostati usidjelica. Njena majka je žalila zbog propuštene prilike, govoreći joj da više neće naići na takvog muškarca. Sana je u tišini prihvatala njihove pridike, znajući da one nikad neće razumjeti. Sana nije bila poput drugih žena još od one davne ljetne noći kada je prodala njenu nevinost za dvije papirne novčanice. To bolno iskustvo u staroj kući učinilo je od nje hladnu i distanciranu ženu, onu koja gleda vlastiti interes i želje ispred svega drugog. Nikada njena obitelj neće shvatiti onu misao koja se u Sani rodila pored rijeke, njene imenjakinje, o osveti za koju će joj trebati više od dvije godine da je sprovede u djelo. Ali je na kraju uspjela, postigla je njen cilj. I to je od nje učinilo ženu koja nije prezala ni pred čim.

-

Kada je na vidjelo izašla njena afera sa oženjenim susjedom koji je radio kao čuvar obližnjeg skladišta, cijelo susjedstvo bilo je u šoku. Mama ju je htjela izbaciti iz stana, samo što je problem bio u tome što je stan bio na Sanino ime. Brat se u školi potukao sa drugarima koji su je nazvali kurvom, a onda se posvađao sa njom kada je rekla da njegovi drugari nisu mnogo pogriješili. Sestra je odbila razgovarati sa njom, govoreći da je Sana sramoti pred obitelji njenog supruga.

Sana je išla kroz susjedstvo visoko uzdignute glave, na prijekorne poglede i šaputanja, odgovarala je prkosnim osmijehom. Znala je da, ako se neko treba stidjeti, to je onda on, on je izdao obitelj. I znala je da je ono što su njih dvoje imali vrijedilo situacije u kojoj su se našli.

Upoznala ga je davno, čim su se preselili, budući da je povremeno dolazio u pekaru. Njihovi susreti završavali su se na uljudnom pozdravu, nisu imali zajedničkih tema. Sve dok jednom nije bio grub prema njenom bratu. Kada joj je mama to ispričala, kako je brat došao doma ljutit jer ga je susjed na sred ulice povukao za ruku, Sana nije ostala dvaput da razmisli. Ljutito se zaputila prema susjedovom stanu u drugom ulazu iste zgrade. Njegova supruga, blaga žena, domaćica koja je život posvetila suprugu i odgoju djece, nije bila doma, već sa djecom u posjeti njenoj obitelji na selu. Susjed joj je otvorio vrata samo u hlačama.

- O, to ste Vi, gospođice – pomalo zbunjeno je prošao rukom kroz kosu.
- Ako dozvolite, trebala bih razgovarati sa Vama – Sana nije dozvolila da je zbuni njegov izgled.

Bilo je jasno da susjedu nije do razgovora sa njom, ali je samo slegnuo ramenima i propustio je u stan kada je vidio da neće odustati. Unutra je bilo poprilično neuredno, flaše od piva razbacane svud po dnevnoj sobi, prljavo posuđe u kuhinji. Sklonio je hrpu odjeće sa trosjeda i ponudio je da sjede.

- Oprostite zbog ovoga – mahnuo je rukom obuhvaćajući nered. – Supruga nije tu, pa...
- A Vi ste kao nesposobni da stavite posuđe u perilicu ili prljavi veš u kupatilo?

Sana je mrzila neuredne i neorganizirane ljude. U njenom svijetu, svaka je stvar imala njeno mjesto. Još više je mrzila muškarce koji su smatrali da su kućanski poslovi nešto čime se oni ne trebaju baviti, da je to posao žene i da su oni stvoreni za veće stvari. Uvijek je vjerovala da bi i žene, obične kućanice, mogle postići veće stvari da nisu bile zarobljene prljavim rubljem i spremanjem hrane.

- Dakle, gospođice, ne bih da budem neprijatan prema Vama, ali što radite ovdje?
- A što ste Vi uradili mom bratu, tek tako ste ga napali na ulici?
- Gospođice, trebali biste razgovarati sa bratom o tome.
- Došla sam da razgovaram sa Vama, Vi ste tu pogriješili.
- Ja sam pogriješio? Mali doma nije rekao punu istinu. 

I onda je ispričao kako je dečko bio drzak prema nekoj djevojci, kako je vikao na nju i ošamario je. On je slučajno prolazio tuda i prepoznao njenog brata, znao je da potiče iz pristojne obitelji i da mu ne priliči akvo ponašanje. Zato ga povukao za ruku, da spriječi njegovo dodatno nasilno ponašanje. Sana je bila bez riječi. Njen brat, njen mali braco kojem je pružila sve u životu, ponašao se kao siledžija prema djevojci. Susjed je vidio da joj nije dobro, pa joj je donio čašu vode. Pokušala je ustati, on je stajao tu pored nje i nekako su se sudarili.

Bio je to jedan od onih trenutaka koji se ne dešavaju često u životu. Držao ju je za nadlaktice, prislonjenu uz njegovo polunago tijelo. Podigla je glavu prema njemu, posmatrali su se u tišini. Tada je Sana prvi put od njene devetnaeste godine učinila nešto bez razmišljanja. Zatvorila je oči i usnama dotakla njegove. U dahu mu se osjetilo pivo, ali joj nije smetalo u tom trenutku. Njegova prvobitna iznenađenost brzo je prošla, pa je ruke stavio na njena leđa i privukao je bliže. Ljubili su se u neredu njegove dnevne sobe, ne obazirući se na bilo što osim tijela i blizine onog drugog. Kada joj je svukao hlače i gaćice, Sana nije ništa rekla. I ona je svukla njegove hlače i bokserice.

Prebacio ju je preko trosjeda tako da mu je njena guza bila izložena. Prešao je glavićem nekoliko puta duž njenih usmina, osjećajući njenu vlažnost. Polako je uklizao u nju, postepeno je otvarajući. Hlače i gaćice bile su joj spuštene samo do članaka, a položaj u kojem se nalazila nije bio baš ugodan za nju. Morala se rukama osloniti da bi izdržala njegove nalete. Nabijao je kurac duboko u nju, brzim pokretima, a ona je ispuštala glasne uzdahe. Osjećala ga je duboko u njoj, ali, još čudnije od svega, osjećala se dobro. Spustila je jednu ruku i trljala klitoris i osjetila kako joj nadolazi orgazam. A on je nastavio da je jebe, brzo i žestoko, onako klonulu i nemoćnu. Jebao ju je kao da nikada prije nije vidio ženu. Sana je ponovo svršila pod njegovim naletima, unutarnjim mišićima stezala je njegov kurac, tako da je i sam svršio u nju, bez ikakve zaštite. Klonulo je pala na trosjed, a on je sjeo pored nje.

- Ovo je bilo... – nije imao riječi, pa ju je samo pomilovao po kosi.
- Ništa ne govori – rekla je i sklonila njegovu ruku.

Trebao joj je samo trenutak da se dozove svijesti. Taj jedan trenutak nježnosti, njegovi prsti u njenoj kosi. Dovraga, pomislila je. Na brzinu je navukla gaćice i hlače, osjećajući kako su mokre. Pogledala ga je i rekla da se to nikada više neće ponoviti. I otišla je iz stana bijesna na nju samu, na to kako je lako pokleknula zbog jednog trenutka fizičke privlačnosti.

Narednog dana se vratila sa posla i mama joj je rekla da ju je susjed tražio. Kao, morao je hitno razgovarati sa njom i zamolio ju je da ga kontaktira.

- Jeste li Vi normalni? – vrisnula je na njega kada je otvorio vrata.
- Uđi unutra – ponudio joj je. Ona je odmahnula rukom.
- Rekla sam Vam da je ono juče bila greška, neće se nikada ponoviti.
- Ulazi unutra – sad je već povisio ton.
- Ne prilazite više mojoj obitelji, inače...
- Ulazi – povukao ju je naglo za ruku.
- Ma, kako se usuđujete? Odmah me pustite...

Njena rečenica ostala je nedovršena. Uvukao ju je u stan, zatvorio vrata i prislonio je leđima uz njih. Poljupcem ju je spriječio da govori. U početku se opirala, a onda mu se prepustila. Polako je otkopčavao dugmiće na košulji, zatim je otkopčao i grudnjak. Rukama je obuhvatio njene grudi, vršcima prstiju igrao se sa osjetljivim bradavicama.

- Oh, što mi to radite... – zajecala je kada ju je počeo ljubiti po vratu.
- Sve što budeš htjela, draga – odgovorio je i poveo je hodnikom prema spavaćoj sobi.
- Ne, ne tamo – odmahnula je rukom i prišla trosjedu u dnevnoj sobi.

Gurnuo ju je na leđa i legao preko nje. Opet ju je ljubio, zatim jezikom klizio niz njeno tijelo. Sisao je bradavice, uvrtao ih dok je drugom rukom povlačio njenu suknju. Gurnuo joj je ruku u gaćice, osjećao pod prstima kako je vlažna. Zajecala je kada je ušao prstima u nju. Jebao ju je prstima dok se jezikom igrao sa njenom bradavicom. I nije joj dozvolio da svrši, izvukao je prste iz nje prije toga.

- Molim Vas...
- O, da, molit ćeš me još, draga.

Ustao je i nestao niz hodnik. Sana se pridigla na trosjed i osvrnula oko sebe. Tek je tada shvatila kako je dnevna soba sređena, jučerašnji nered u potpunosti je nestao. Nervozna i opsjednuta kontrolom, Sana je podigla njenu košulju i rublje i složila ih na rub trosjeda. Svukla je i suknju i stavila je na istom mjesto. Još je samo štikle imala na sebi.

- Njih ostavi – rekao joj je susjed, vraćajući se u sobu.

Ostala je stajati naga, samo u štikama. Primjetila je kako on u ruci nosi neki kanap i zbunjeno ga pogledala. I on je gledao u nju, a na usnama mu je bio osmijeh. Ona je naposlijetku shvatila i u nevjerici se nasmijala.

- Ma, ludi ste ako mislite da ću pristati na to.
- Naravno da hoćeš, draga.
- Vi zbilja mislite... Zašto bih pristala?
- Evo zašto.

Jednostavno joj je prišao i gurnuo ruku između njenih nogu. Prsti su mu uklizili lako, suviše lako. Htjela je to, očigledno. Zato je samo zatvorila oči i dopustila mu da joj veže ruke na leđima. I poslušala ga je bez riječi i spustila se, nastojeći održati ravnotežu na visokim potpeticama. On ju je uhvatio za kosu i gurnuo joj kurac u usta. Naglo i duboko, do kraja. Osjetila je njegova jaja na bradi, dlake kako je dotiču po nosu. Zagrcnula se, suze su joj potekle, ali on nije prestajao. Gurao je duboko u njeno grlo, svaki put sve duže zadržavajući kurac unutra. Otimala je ruke, refleksno se pokušavala izmaći, ali nije vrijedilo. Susjed je bio nemilosrdan. I bio je tako neodoljivo privlačan, dok je stajao iznad nje, tjerao je da ga gleda u oči dok je jebe u usta. Sana je plakala i istovremeno osjećala kako je vlažna.

Svršio je duboko u njeno grlo i nije izvadio kurac dok sve nije progutala. Malo sperme je iscurilo niz njenu bradu zajedno sa pljuvačkom. Podigao ju je i odvezao joj ruke.

- Idi – rekao je.
- Molim Vas...
- Rekao sam ti da se obučeš i ideš.
- Ali, mi nismo... Ja nisam...
- Neću ti više ponavljati. Kada budem htio, zvat ću te.

Bez riječi ga je posmatrala. Stajala je tu ispred njega, naga, uplakana, nadasve vlažna. Nudila mu se na dlanu, bila je spremna da je izjebe, a on ju je tjerao. Obukla se u tišini, napisala mu na papir broj mobitela i izašla bez riječi. Te je večeri dokasno mislila o njemu. Nije svršila iako joj je to trebalo. Ne, čuvala je orgazam za njega, za njegov dodir.

I treći dan je otišla kod njega. Tada je sve bilo drugačije. Opet je bila naga i vezana. Ali ju je vezao tako da je stajala prislonjena uz vrata. Konopac sa njenih ruku svezao je istovremeno za dršku na vratima. Nije se mogla pomaći. Zatim joj je i oči vezao. Nije mogla vidjeti kako pali svijeću i prinosi njenom tijelu. Nije vidjela, ali je zato osjetila vreli vosak na tijelu. I onda ledeni dodir kockice leda. Opet vosak i njen vrisak boli. I opet njegovi prsti što njenim tijelom šaraju kockicu leda. Led se topio, kapljice klizile niz njenu vrelu kožu. Vrelo, ledeno, vrelo, ledeno. Ponavljalo se u beskraj. On je naposlijetku ostavio svijeću, napola dogorjelu... U ruci mu je ostala jedna kockica leda i gurnuo ju je duboko u nju. A Sana je glasno zajecala i svršila, tresući se pod njegovim dodirom.

Kasnije ju je, i dalje vezanu, spustio na koljena. Gutala je njegov kurac do korijena, nastojala suspregnuti nagon za povraćanjem. Zatim mu je lizala jaja i ne samo jaja. Nikada prije to nije učinila, ali tada, sa njim nisu postojale granice. Prvo je lizala njegov analni otvor, zatim lagano gurala jezik unutra. Nije se mogao suzdržati, ispuštao je tihe uzdahe i ona je znala koliko mu to prija. I zato se trudila biti još bolja, još dublje je gurala jezik nastojeći ga zadovoljiti. Svršio je uz glasan uzdah, prosipajući spermu po njenom licu.

Opet je nije htio jebati. Nije joj dao ono za čime je čeznula, njegov kurac duboko u njoj. Naprotiv, rekao joj je da se obuče i da će joj se javiti. Posmatrao ju je hladno, gotovo je izazivajući da mu se suprostavi. Nije to učinila, suviše se plašila da će ga isprovocirati dovoljno da kaže da je nikad više ne želi vidjeti. A ona je htjela da se vide. Glupača, govorila je sebi. Od svih ljudi na svijetu, ona je htjela jebati se sa sredovječnim, oženjenim susjedom. Povrh svega, bila je spremna ispunjavati njegove hirove. I vlažila je zbog toga, na samu pomisao o svemu što joj je radio... I svemu što će joj raditi.

Narednog dana je u gradskom prevozu vidjela njegovu kćerku. Dakle, obitelj se vratila sa sela. Postiđeno je klimnula glavom i skrenula pogled kada ju je ta djevojka pozdravila. Nije ni slutila što se desilo između Sane i njenog oca. Ni njegova supruga koja je uvijek bila ljubazna prema njenoj obitelji nije to slutila. Grižnja savjesti ju je pekla danima. Susjed je nije zvao.

„Večeras dođi u skladište u deset. Suknja, štikle, bez gaćica.“ Poruka. Samo jedna poruka sa nepoznatog broja nakon desetak dana tišine. Nije ni pokušala razmisliti o svemu. Razumna Sana ustupila je mjesto nezasitoj Sani.

Čekao ju je na ulazu u skladište i poveo u njegovu stražarsku kućicu. Ništa joj nije govorio. Kada ju je uveo unutra, gurnuo ju je preko stola i podigao joj suknju. Jednu joj je ruku stavio preko leđa, a drugom je snažno udario po guzi. Pokušala je odskočiti, ali ju je snažno držao na mjestu. I opet je udario. Koža joj je bridila. Vrisnula je, ali ju je trećim udarcem ponovo ušutkao.

- Ovo ti je zato što si se usudila razgovarati sa mojom suprugom – rekao je i opet je udario.

Sana nije mogla suspregnuti vrisak, ali je sada znala. Znala je da je zaslužila kaznu. Usudila se otići doma kod njega, čak ju je njegova supruga uvela u stan, razgovarale su o nekim glupostima. Jadna žena nije shvatila što ta mlada i zgodna djevojka radi u njenom domu. Nije shvatila da tu čeka njenog supruga, istog onog koji ju je jebao na trosjedu gdje je sada sjedila. Naposlijetku je morala priznati poraz i otišla je iz stana prije no se susjed pojavio. Mislila je da mu supruga nije rekla, da ne zna. Ali, naravno da je znao. I naravno da je zaslužila kaznu. Petnaest udaraca dlanom po guzi. Na kraju se zahvalila na tome. Zahvalila mu se što ju je kaznio i što ju je podsjetio gdje joj je mjesto. Zatim je čula kako on otkopčava radno odijelo. Nije sasvim svukao hlače, tek onoliko da može izvaditi kurac. Ona je raširila noge, željna da ga primi i osjeti. Vidio je što radi, pa se nasmijao.

- Neko je ovdje željan kurca?
- Jeste, gospodine... Molim Vas, dajte mi ga...
- Zašto misliš da si ga zaslužila? Moraš moliti za njega.
- Molim Vas, gospodine, dajte mi... Treba mi... Molim Vas...
- Nije me briga što tebi treba, to je valjda jasno!
- Da, da, gospodine, u pravu ste...
- Sreća je tvoja da večeras ja želim da te jebem.
- Oh, molim Vas, učinite to... Molim Vas, jebite me...

Osjetila je njegov glavić kako razmazuje njene sokove po usminama. Stavio joj je ruku preko usta i gurnuo ga u jednom potezu do kraja. Ruka je prigušila njen vrisak. Grubo i silovito je gurao kurac do kraja, povremeno je dlanom udarajući po guzi. Drugu ruku je i dalje držao na njenim ustima. Možda bi probudila šire susjedstvo njenim vriscima. Vrisci su polako prerastali u uzdahe užitka. Izdizala je tijelo i sama se nabijala na njegov kurac. Osjetio je kako svršava, pa još više ubrzao tempo. Zatim ju je okrenuo na leđa, podigao joj noge i savio ih u koljenu. U tom položaju bila je potpuno otvorena i on je to maksimalno koristio. Cijeli stol se tresao, neki papiri su pali na pod. Sanu je potresao drugi orgazam kada je osjetila kako i on svršava duboko u njoj.

Barem jednom sedmično joj je slao poruke i ona je dolazila u skladište. Nekad bi joj naredio kako mora izgledati, nekad se činilo da mu je svejedno. Jebao ju je vezanu, šamarao je po grudima, nekad kaišem bičevao po guzi. Gurao joj je kurac u usta skroz do kraja, tjerao je da mu liže jaja i anus. U jednoj situaciji je stajala naga, samo na štiklama ispred njega. Jednom rukom je trljala klitoris, a drugom gurala malu plastičnu bocu u sebe. On ju je posmatrao nekim nedokučivim pogledom. Kasnije će shvatiti da je to bilo obožavanje. Imala je njegovu dozvolu da svrši, pa je to i učinila, bez imalo srama. A onda ju je on položio na stol i lizao dok nije ponovo svršila.

Nekad su razgovarali dugo u noć. Prvi put kada je bila u skladištu, rekao joj je da ide i ona je otišla. Drugi put je rekla da mu želi praviti društvo. Svakako je bio sam u skladištu. Naposlijetku se složio da je ona bolje društvo od televizora. Nasmijala se jer su oboje znali da on laže. Nisu o tome govorili, pretvarali su se da je njihov odnos zasnovan isključivo na seksu. Nekad je možda i bio, u samom početku, ali se s vremenom sve promijenilo. Sana je mrzila sebe zbog činjenice da se polako zaljubljuje u njega. Nije to smjela učiniti, susjed je bio oženjen, imao je djecu, njena mama joj takvu sramotu nikad ne bi oprostila. Nije važno što njegov brak nije funkcionirao i što su papiri za razvod tri godine stajali u stanu, čekajući da djeca dovoljno odrastu.

Sana se plašila njenih osjećanja prema susjedu. Plašila se toga kako je on djelovao na nju i kako mu se lako prepuštala. Dugo joj je trebalo da postane to što je bila i nije se smjela prepustiti osjećanjima. Počela se povlačiti, sve rjeđe je ostajala u skladištu sa njim, sve manje je pričala o privatnim stvarima. Što se ona više povlačila, on ju je više nastojao zadržati. Lomila se u sebi, danima. Voljela ga je, ali je sebe voljela više.

Međutim, bilo je prekasno. Njegov radni kolega je zaboravio telefon na poslu, vratio se naveče po njega i zatekao ih u eksplicitnoj situaciji. Već narednog dana, cijelo susjedstvo znalo je za njihovu aferu, uključujući i njihove obitelji. Sve se završilo preko dvije poruke. Sana je znala da će biti tako. Oboje su znali da mora biti tako i nikako drugačije. Dvije kratke poruke na telefon.

„Najdraža...“
„Znam...“

-

Sana je naposlijetku otišla. Njeni brat i sestra nisu htjeli razgovarati sa njom. Zbog njih je prvi put prodala njeno tijelo, spavala sa biznismenom, a kasnije i drugim muškarcima. To nisu znali, nije im bilo važno. Prihvatali su njen novac ne pitajući se odakle dolazi. Kada je prvi put učinila nešto za sebe, svi su dali si za pravo da je osude. Otišla je u drugi grad, spremna započeti život iznova, sama. Nikada više nije dopustila si da se veže za nekoga. Upoznavala je različite muškarce, sa nekima je spavala jer je to htjela, sa nekim drugim jer je imala interes. Nije vodila računa o broju. Bila je sama onog dana kada je primila fakultetsku diplomu, jednako kako je bila sama one daleke noći na obali Sane. I možda nije bila sretna, ali je bila ponosna na sebe. Bila je sama i onog dana kada je dobila liječničke nalaze. Njena nepažnja i grijesi došli su na naplatu. Ali, nije bila jedina koja je trebala platiti.

U njen grad vratila se u tišini, bez da se ikome javila. Osim njemu. Biznismen je sada bio oženjen, imao je malo dijete i suprugu koja ga je voljela. I on je nju volio, a to je pokazivao tako što ju je povremeno tukao, čak i dok je dojila dijete. I varao ju je sa svakom konobaricom i radnicom u njegovim kladionicama i kafićima. Neki ljudi se nikad ne mijenjaju, Sana je zaključila.

Došla je kod njega u njenom najljepše izdanju. Nije imao šansi, jasno da ga je opčinila. Ovaj put je Sana diktirala uslove njihovog susreta. Imala je iznajmljenu sobu u jeftnom motelu, pa je on morao doći tamo. Čekala ga je u donjem vešu, duge kose puštene da slobodno pada. Sjećala se da je volio njenu kosu, volio ju je bijesno vući za nju dok ju je jebao. Pa, to veče je htjela ispuniti sve njegove želje. Polako ga je svlačila, zatim kleknula na koljena i pušila mu kurac. I dalje je bio grub i htio ju je maksimalno poniziti. Kasnije ju je gurnuo na krevet i pokušao staviti kondom. Ona je preuzela inicijativu i nabila se sama na njegov kurac prije nego je to uspio uraditi. Dok je klizio duboko u njenu unutrašnjost, neprimjetno mu je uzela kutiju sa kondomima i bacila preko sobe. Jebao ju je dva puta u toku noći, neprekidno je podsjećajući na njenu mladost, govoreći kako je nikad nije zaboravio.

- Nikada me i nećeš zaboraviti – rekla je. On se glupavo nasmijao i nastavio je jebati, ne shvaćajući.

Da je trezveno razmišljao, zapitao bi se zašto ta zgodna, skupo odjevena djevojka dolazi ponovo ka njemu. Rekla mu je da je grize savjest jer je nekoć uzela njegov novac i da ga želi vratiti putem ulaganja u zajednički projekat. Rekla je da će o tome razgovarati ujutro i da želi da je izjebe. On kao da je zaboravio način na koji su se oni upoznali i zašto je dopustila da joj oduzme nevinost grubo i nasilnički. Nije imala nikakvog razloga  da mu se ponovo vrati. Ali, ni on nije imao razloga da joj vjeruje budući da ga je na kraju ucijenila.

Sana je bila zadovoljna zbog njegove naivnosti. Mislila je da će se trebati više truditi, da on neće tako lako pokleknuti. Muškarci, pomislila je. Čak nije ni spomenuo novac. Ujutro je njegova supruga na kućnu adresu dobila dokaz o tome gdje je njen suprug proveo noć i upozorenje da je možda zaražen spolno prenosivom bolešću. Sana nije htjela uništiti život mlade djevojke kakvom je i sama nekoć bila.      
Samo registrovani članovi mogu da vide linkove. Registrujte se ili Ulogujte.

Jahači apokalipse postranzicijskog društva, baš tako. Ako i ovdje takvih ima, neka se prepoznaju i odjebu u skokovima.    Šalu na stranu, priča jeste pomalo sumorna, pa možda i nije za ovaj forum i ispričavam se zbog toga.

Nastavak... Pa, zar nije očigledno kako se sve završava? 

Ovde ima još materijala za pričiceeeeeeee
nastavcii
igriceeeeeee
 
BRAVO !!!!
 

Hvala.

Ufff........... ... poklon i naklon za priču.... ali.  .. daj neku....topliju.... veseliju....