ne znam jel ovo ispovest ili fikcija. ono što mi je zaustavilo dah je koncept. nisam baš to prošao ali konceptualno da. bio sam sa udatom ženom, bio sam oženjen, njenom njaboljom drugaricom, a prošli smo apsolutno isti put. ne na moru, sa ribarima i vinarima, ali u gradu sa najobičnijim ljudima. ali to je bio sto, suština je tu, malo kićenja ne smeta. i onda neko sumnja u granice mašta/stvarnost. ja ih sve teže pronalazim.
u svakom slučaju bravo za autora, duboko ppoštovanje!